Maja Solar: Komercijalizam pod maskom kulture

(”i budite ljubazni prema strancima, jer Exit je Srbija u najboljem izdanju”)

‘‘Moramo da se jednom odlučimo da je nešto od interesa za grad ili nije! Za kulturu izdvajamo više od 900 miliona dinara i smatramo da Egzit spram rezultata koje postiže zaslužuje dobar deo tog novca. Masa poslovnog prostora se izdaje bez nadoknade, razna udruženja i razne "Art klinike", a pitanje je rezultata i šta grad ima od toga...‘‘

‘‘...Lakše je braniti pozicije zemlje i međunarodna i državna pitanja kroz nešto što je uspešno i što je brend. Imamo malo stvari koje su brend i po kojima nas ljudi prepoznaju, a Novi Sad se prepoznaje po festivalu Egzit.‘‘

(izjave gradonačelnika Novog Sada, Igora Pavličića, na 021)

Da je kultura oduvek isprepletena sa politikom, jasno je, ali kada se pod maskom kulture kao jedini kriterijum i vrednost ističe profit, onda imamo problem i posledice koje mogu biti krajnje opasne. Exit, kao profitabilni zabavni mainstream festival, je ekonomski značajan, no koliko su uspešnost i brend u ekonomskom smislu obeležja kulturnog života, o tome se može diskutovati. Kultura ne bi trebalo da je roba, kao ni znanje. U Novom Sadu postoje mnoge kulturne organizacije i institucije koje nemaju profitabilni karakter, no time se njihova uspešnost ne umanjuje, jer ona se ne meri novcem. Politika komercijalizacije kulture i obrazovanja bi trebalo iz temelja da se menja, osobito zbog fašistoidnih učinaka. Ovo nasilje pod maskom govora o kulturi se može videti i kroz jedan blizak aktuelni problem povodom Univerzijade u Beogradu. Promovisana kao kulturno sportski događaj, Univerzijada se prikazuje pod istim velom – velom diskursa o grandioznoj ‘kulturi‘ koja donosi grandiozni novac, čak i u vremenu ekonomske krize ona predstavlja pravu ekonomsku inekciju (kako ističe g. Đelić). U isto vreme, romski građani u bloku 67 (naselje Belvil) su zbog ovog događaja ograđeni žicom, ne bi li se stvorila slika idealnog Beograda za vreme ‘spektakla‘. U vidu demokratskog regulativa proizvedenog u uspešnosti i brendu jednog sportskog događaja, nedemokratski se vrši segregacija jednog dela stanovništva i krše se njihova osnovna prava.

Postavlja se pitanje, dokle će ovakvi kriterijumi uspešnosti oličene u novcu i brenda ići, i koliko još kulturnih, etničkih... diskriminacija proizvesti. Kao i ključno pitanje: KO u gradu ima nešto od toga što je uspešno i brend, a ko nema, i kome čak ide i na štetu?

Maja Solar, filozofkinja i pesnikinja